Danas je 12. avgust.
Dan kad će se mnogi sjetiti nas mladih.
Dan kad će mnogi stati ispred kamere da snime kojekakve video poruke poput:”Vi ste budućnost ove zemlje!” ili “Vi morate biti pokretačka snaga ovog društva”.
Dan kad ćemo, zahvaljujući tome, dobiti nekih deset sekundi u okviru onog vremenskog intervala kad se najavljuju najvažnije vijesti dana pred emitovanje Dnevnika.
Danas je 12. avgust.
Dan kad će nas dušebrižnici pozvati na aktivno djelovanje, jer nam je, kako tvrde, obaveza da budemo inicijatori promjena nabolje. Dan kad će nas milosrdnici, koji su davno zaboravili da čitaju knjige, podsjetiti da je znanje naša najveća moć.
Ne trebaju nama pompezne najave toga da smo mi budućnost ove zemlje, jer mi smo itekako, na sreću Crne Gore, njena sadašnjost.
Ne trebaju nam ni senzacionalni naslovi o tome da bi trebalo da budemo pokretačka snaga, jer mi to već jesmo.
Podsjećanja radi, da nije bilo onih mladih, koji cijelim svojim bićem vole ovu državu, čije se ćutanje nije moglo kupiti radnim mjestom u Elektroprivredi, Cedisu ili nekoj drugoj državnoj firmi, teško da bi se tako i toliko glasno čule kritike upućene na adresu onih vlada koje su satirale obrazovni sistem i kulturu, a onda, stvarajući nikad goru atmosferu u društvu, bez stida i srama progovarale o odlivu mozgova.
Ne treba nama čestitka ni deset sekundi najavne špice dnevnih vijesti 12. avgusta, jer mi nijesmo sporedna ili usputna, već, za one, kojima je istinski stalo do Crne Gore, jesmo i moramo biti glavna tema.
Nije nam potreban ni poziv na djelovanje, jer mi već dvije godine djelujemo kako bismo zaustavili ruiniranje naše kuće, kako iz vidokruga ne bi nestala perspektiva da u Crnoj Gori sjutra podižemo svoju djecu.
Ne treba nam ni poruka o važnosti obrazovanja, već nam treba hitno unapređenje cijelog sistema kako mladi, željni da uče, ne bi bili prinuđeni da više i bolje od onoga što im nudi državni univerzitet traže u nekim drugim državama.
Danas je Međunarodni dan mladih.
Zato ću ja danas mladima Crne Gore, umjesto čestitke, uputiti HVALA, jer ste u ovim, za našu zemlju, sumanutim vremenima umjesto kupovine karte, ipak, odlučili da ostanete i da se izborite za ponovno uspostavljanje sistema vrijednosti u kakvom biste željeli da odrastaju nove generacije.
Hvala, jer bi, bez vas, sve što je uslijedilo nakon 30. avgusta 2020. godine bio nepodnošljivo težak krug pakla.
Hvala, jer je zbog vas onako odjeknuo Belveder kao jedan od najsvjetlijih datuma u novijoj crnogorskoj istoriji.
Hvala, jer ste u moru primitivizma i nevaspitanja, 13. jula na Trgu slobode pokazali šta znači biti ujedinjen u ljubavi prema domovini.
Hvala, jer ste nepokolebljivi i neustašivi u namjeri da spasimo ovu državu iz kandži licemjernih pomiritelja.
Danas je 12. avgust.
Dan, kad uprkos težini (ne)vremena koje je pogodilo našu državu, mi, ipak, nećemo spakovati kofere.
Sonja Milatović, predsjednica Savjeta mladih DPS Crne Gore
