Crnogorsku javnost je juče potresla priča o tome da dvanaestogodišnja djevojčica iz Bara u školi, gotovo svakodnevno, trpi vršnjačko nasilje.
Postavlja se pitanje do koje tačke pomračenja svijesti smo došli kad o ovoj i ovakvoj temi danas na sav glas ne govore svi društveno odgovorni pojedinci i organizacije koje su svoj rad stavile u službu napretka ovog društva.
Da li su dnevno-politička prepucavanja i borbe za sitne interese postale toliko važne da nam se pred nosom odigravaju nečije stvarnosti koje bole do brutalnosti, a mi ih ne vidimo?
Ko je zakazao, pa danas u vremenu koje svi kite epitetima savremenosti, modernosti, urbanosti, i dalje razgovaramo o vinovnicima različitih vrsta nasilja koji prolaze gotovo pa nekažnjeno?
U okvirima porodice dijete raste i razvija se, prolazi kroz prvobitne procese vaspitanja i edukacije koji se kasnije nadgrađuju u školi.
Da li su škole u Crnoj Gori zaista dorasle zadatku da budu vaspitno-obrazovne ustanove u pravom smislu te riječi? Da li se u tim ustanovama uistinu hijerarhijski, sistemski i suštinski bavimo vaspitavanjem novih generacija? Da li su to mjesta koja bi trebalo da budu centar bezbrižnosti za svu djecu?
Podatak da svako treće dijete u Crnoj Gori odnosno 28% mladih uzrasta od 12 do 17 godina za sebe kaže da je žrtva vršnjačkog nasilja je jedan od najvećih poraza crnogorskog društva.
Ova je informacija crveni alarm, jer dok škole i institucije u zemlji ćute, dijete samo na svojim leđima nosi teret diskriminacije koju doživljava.
U krajnjem, Savjet mladih Demokratske partije socijalista Crne Gore poziva cijelu društvenu zajednicu, počev od roditelja, prosvjetnih i socijalnih radnika, škola i institucija, nevladinih organizacija i političkih partija da zajedničkim snagama pokrenemo sve mehanizme podizanja svijesti o važnosti borbe protiv nasilja, te da se izborimo za društvo u kojem će se svako dijete u Crnoj Gori osjećati sigurno i zaštićeno.
Sonja Milatović, predsjednica Savjeta mladih DPS Crne Gore
