Kako
ironično zvuči da Mladen Bojanić, kandidat Andrije Mandića i Nebojše
Medojevića, istog onog koji je samo prije nekoliko dana građane dijelio po
vjeri i naciji na pravoslavne i one koji to nisu, sad sebe iz Nikšića vidi u
ulozi pomiritelja.
Šta je to pomiriteljsko u
Mandićevoj, Medojevićevoj, Kneževićevoj politici čiji je istureni igrač
Bojanić? Kako su to njegovi patroni htjeli da mire po Crnoj Gori 2016. kada je
u predvečerje izbora planirano krvoproliće koje bi jednom zauvijek unesrećilo
Crnu Goru i podijelilo je za svagda? Šta je pomiriteljsko u politici koja
negira odluku većinske Crne Gore o nezavisnosti i suverenitetu, i nikad ne
odustaje od misije da takvu odluku dezavuiše?
Šta je pomiriteljsko u kolonama
koje su jurišale na Tuzi, raznim sedmim bataljonima koje su predvodili
Bojanićevi politički zaštitnici i maltretirali ljude samo zato što su građani
druge nacionalnosti? Da li se Bojanić ikad ogradio od politike svojih
prijatelja i mentora?
Crna Gora je slobodna država,
ljudi različitih vjera i nacionalnosti samo zato što je naša partija predvođena
njenim liderom, Milom Đukanovićem, uspjela u posljednjih dvadeset godina da
osujeti i zaustavi svaki pokušaj raznih bojanića, mandića, medojevića,
bulatovića da sprovedu svoje namjere koje bi bile trajno pogubne za Crnu Goru,
njene građane i njihovu budućnost.
Mihailo Anđušić, poslanik DPS u
Skupštini Crne Gore
