Demokrate, standardno demagoški, spajaju stolove i mire nacije isključivo u okviru svog smjehotresnog političkog marketinga. U svakodnevnoj praksi, to njihovo mirenje bi najbolje opisala mala modifikacija njihovog slogana – „Podjele, a ne pobjede“.
Osim što su nijemo gledali kako njihovi koalicioni partneri i saradnici negiraju i pokušavaju da ruše državu Crnu Goru, sjede tokom intoniranja crnogorske himne, cijepaju Ustav, veličaju ratne zločince i saradnike okupatora, prećutali su i svaki pokušaj negacije državnog identiteta, istorije i kulture Crne Gore. Ipak, ni u ćutanju nijesu mogli ostati dosljedni, već su se razotkrivali raznim povodima. Najočiglednije su to učinili kada su „spojili stolove“ sa onima kojima prirodno pripadaju – Matijom Bećkovićem, Čedomirom Antićem, Aleksandrom Rakovićem, svim čelnicima DF-a i svim ostalim nacionalističkim kružocima koji su 2018. godine pompezno proslavljali nestanak države Crne Gore i poručivali da će „osloboditi srpsko more“. Svu tu velikosprsku šaradu je iz prvog reda aplauzima pozdravljao Dragan Krapović, nosilac liste Demokrata u Budvi i glavni u organizovanoj kriminalnoj grupi koja je prije nekoliko sedmica po Budvi sprovodila nasilje.
Sada te i takve Demokrate i taj i takav Krapović, zajedno sa Miodragom Lekićem, mirođijom u svakom nacionalističkom zamešateljstvu kreiranom izvan Crne Gore, pozivaju da „spojimo stolove“. U takvom skupu demagoga, koji karakteriše inferiornost prema sopstvenom identitetu, „spajanje stolova“ bi značilo samo jedno – da svi budemo ono što oni kažu i da se odreknemo onoga što smo.
Politički marketing Demokrata jeste ubjedljivo najgora kopija već viđenih ideja u regionu, ali definitivno ima jednu dobru stranu – do kraja razotkriva namjere i političku podmuklost ove autobus – partije.
Medija tim Demokratske partije socijalista Crne Gore
