Riječi Jakova Milatovića kojima pokušava da vršnjačko nasilje poveže sa vlašću Demokratske partije socijalista su sramne. Eskalacija vršnjačkog nasilja je samo refleksija stanja u ovom društvu, gdje su već dvije i po godine razni oblici nasilja i maltretiranja prema svemu što je različito, potpuno legitimisani. Od zastrašivanja i verbalnog nasilja, preko protjerivanja sa radnog mjesta, do stigmatizacije i obilježavanja svakoga ko se usudi da primijeti koliko je patologija revanšizma postala dominantna.
Podsjećamo kako je upravo klerikalna vlada kojoj je Milatović pripadao ugrozila autoritet profesora, i počela da pravi spiskove podobnih i nepodobnih. Za ove koji nijesu bili po ukusu klerikalne vlade, Vesna Bratić, Milatovićeva koleginica je ispisivala otkaze i izlagala ih institucionalnom nasilju.
Uostalom, Jakov Milatović je posljednji koji može da odgovornost za atmosferu nasilja prebacuje na drugoga. Gdje god se pojavio, izazivao je neke sukobe. Podsjećamo na skandal kad je na sred sjednice Vlade provocirao ministra vanjskih poslova, pa samo što nije izbila tuča na licu mjesta. A samo malo kasnije, gađao se fasciklama sa svojim drugim kolegom iz DF-a. Ako neko ko na najvišoj funkciji ovako rješava konflikte, prijeti kolegama i provocira ih, a pritom svaljuje krivicu na druge, kako očekivati da djeca imaju viši stepen svijesti o nasilju i njegovim pogubnim posljedicama.
Medija centar DPS Crne Gore
