Nakon potpisivanja neustavnog Temeljnog ugovora kojim se između ostalog Crkvi Srbije priznaje pravni subjektivitet šest vjekova duži nego što ga ima u matičnoj zemlji, kojim joj se mimo zakona daju javno pravna ovlašćenja i omogućava da bez osnova uknjiži kulturno i sakralno blago Crne Gore na eparhije SPC, došao je red na dugo najavljivani popis stanovništva.
To je naredni važan zadatak koji je premijer kome je izglasano nepovjerenje naredan da isporuči svojim mentorima u Srbiji, ali i potpisnicima Sporazuma o formiranju 43. Vlade, kako bi što duže zadržao svoju nelegalnu vlast.
U svakoj iole demokratskoj zemlji, pitanje popisa bi bilo čisto pravno odnosno statističko pitanje. Nažalost, ono se u Crnoj Gori sve više nameće kao političko pitanje, pitanje “biti ili ne biti” i prijeti da dodatno usloži nestabilnu političku atmosferu u Crnoj Gori, da produbi več postojeće podjele.
Da će tako biti može se naslutiti iz najava nekih poslanika iz stare/nove većine prilikom razmatranja na odborima Predloga Zakona o popisu. Već projektuju da će na popisu biti najmanje 50 % Srba, da će popis poslužiti kao mehanizam da se “isčisti” birački spisak od fantom birača, da će se po prvi put građani Crne Gore moći slobodno izjasniti na popisu, idt…
Ali zaboravljaju, da nije zabilježeno da Vlada kojoj je izglasano nepovjerenje radi kao da se nije ništa ni dogodilo pa između ostalog da predlaže Zakon o popisu, da se popis ne sprovodi u izbornoj godini, da se mora sprovoditi u skladu sa međunarodnim standardima, a prvenstveno da zakon mora biti u skladu sa Ustavom i pravnim sistemom države u kojoj se sprovodi.
Zakon bez utvrđenog datuma početka i završetka popisa, datuma kontrolnog popisa i nije Zakon o popisu, Vladi se ostavlja da uređuje nešto što je zakonska materija što je protivno Ustavu i pravnom sistemu. I to nije slučajno. Kao što nije slučajno što se proširuje krug lica koje treba obuhvatiti popisom suprotno Zakonu o registru prebivališta i boravišta i Zakonu o strancima kroz uvođenje pojma uobičajenog mjesta boravka i to u okviru pojmovnika / značenje izraza u Zakonu.
No koga još od ove parlamentarne većine nakon izglasavanja Zakona o predsjedniku uopšte interesuje da li je nešto u skladu sa Ustavom i pravnim sistemom? Koga interesuje vladavina prava?
Bitno im je da realizuju jedan po jedan zluradi naum.
Jedan od takvih nauma je da na predstojećem popisu dostignu željeni /projektovani postotak Srba u Crnoj Gori. Da Crnogorce svedu na manjinu u vlastitoj državi što bi imalo za posljedicu odnosno otvorilo mogućnost izmjene Ustava državnih i nacionalnih simbola. A to bi imalo dalekosežne posljedice u pravcu negiranja crnogorske samobitnosti i hiljadugodišnje državnosti.
Da stignu do tog cilja neće birati sredstva. Sprovodiće se neskrivena agitacija o što većem izjašnjavanju stanovnika Crne Gore kao Srba. Ona će dolaziti i sa adresa van Crne Gore – već u ovom momentu od strane domačih eksponenata takve asimilatorske politike, Crnogorcima se nudi da u sopstvenoj državi formiraju Nacionalni savjet Crnogoraca.
Vidjećemo što će se sve naći na njihovom nečasnom reportoaru do momenta popisa.
Jovanka Laličić, poslanica DPS-a u Skupštini Crne Gore
