Juče je u parlamentu usvojen Zakon o budžetu Crne Gore za 2023 godinu.
Na prvi pogled ništa neuobičajeno. Ali upravo je ovaj budžet po mnogo čemu specifičan.
Prvo, Zakon o budžetu je predložila Vlada kojoj je izglasano nepovjerenje.
Drugo, do dolaska na vlast nove parlamentarne većine nije zabilježeno da na budžet koji je predložila Vlada poslanici parlamentarne većine, koji navodno podržavaju tu Vladu, podnose amandmane. I to ne jedan ili dva amandmana, nego ni manje ni više svih 119 čiji je ukupan finansijski efekat 170 miliona. Time je palo u vodu i više puta ponovljeno obećanje ministra finansija da će se budžet za 2023. godinu pripremati na drugačiji način kroz punu interakciju sa Skupštinom što je valjda podrazumijevalo prije svega prethodno usaglašavanje sa poslanicima svoje parlamentarne većine.
No očito da je to izostalo. Ovako je priređena predstava za narod.
Bilo je zanimljivo gledati i slušati, na matičnom odboru za budžet i finansije, poslanike parlamentarne većine kako se utrkuju ko će prije predložiti da se u budžetu predvide sredstva za neki lokalni projekat – lokalni put, groblje,… u opštinama iz kojih dolaze.
Poeni za poslanike trenutno, a možda i koji glas podrške na narednim izborima. Poeni i za ministra finansija koji pokazuje ”puno razumijevanje” i širokogrudost prihvatajući amandmane poslanika parlamentarne većine. No, da ne bude zabune, to je uradio teška srca, ali da nije usvojio amandmane, moglo se desiti kao nedavno da zataji taster nekom poslaniku URE ili ovog puta nekom drugom poslaniku maglovite i krhke parlamentarne većine. Stoga je ministar bio primoran da pronađe rješenje i to da ukupno planirana sredstva za sve kapitalne projekte umanji za 20% linearno, jer po njegovim riječima ti kapitalni projekti u narednoj godini neće biti realizovani u 100% iznosu.
Dakle, ministar već unaprijed zna da projekti neće biti realizovani. I neće nažalost ni ti, kao ni ovi novokreirani. Ostaće spisak pustih želja. Ali to ne pogađa podnosioce amandmana parlamentarne većine, jer njihovo predlaganje i nije plod njihove istinske brige o građanima. Važno je ispromovisati sebe u lokalnim sredinama iz kojih dolaze.
Još je jedan zakon obilježio jučerašnje zasijedanje Skupštine.
Poslanici su usvojili i Predlog Zakona o lokalnoj samoupravi kojim se još jednom snažno udara na Ustav Crne Gore i njen pravni poredak. Zakonom se snižavaju kriterijumi znanja i stručnosti za zvanja lokalnih službenika i namještenika. Ovakvim nakaradnim rješenjima koja su suprotna preporukama EK urušava se kredibilitet i kompetentnost lokalnih službenika i dugo i strpljivo građen sistem lokalne samouprave.
Sa istovjetnim izmjenama Zakona o državnim službenicima koji je već usvojen otvara se širok prostor za zapošljavanje neznavenih političkih uhljeba i na lokalnom i na državnom nivou. Ali što je još gore zakonom koji se usvaja sa 41 glasom derogiraju se odredbe Zakona o izboru odbornika i poslanika koji se mora donijeti dvotrećinskom većinom.
Usvojeno je rješenje “da ako nadležna izborna komisija ne objavi konačne rezultate izbora u roku od 60 dana od njihovog održavanja, aktuelnom sazivu lokalnog parlamenta prestaje mandat po sili zakona”. Prestanak mandata konstatuje svojim aktom Vlada i imenuje Odbor povjerenika. Podsjećam da je proglašenje konačnih rezultata eksplicitno uređeno članom 98 Zakona o izboru odbornika i poslanika, pa svako mijenjanje ovih rješenja drugim zakonima je protivustavno. Ovakvim rješenjima uskraćuje se, ili bolje reći obesmišljava, podnošenje ustavne žalbe za zaštitu aktivnog i pasivnog biračkog prava pred Ustavnim sudom. Jer što uostalom znači odluka Ustavnog suda kada je ovakvim rješenjima izborna komisija inaugurisana u organ nad Ustavnim sudom. Vladi se mimo Ustava i zakona daje ovlašćenje da svojim aktom konstatuje prestanak mandata Skupštini.
Podsjećam da Vlada može samo raspuštiti Skupštinu i to u slučaju kada ona duže od šest mjeseci ne vrši svoje nadležnosti ili predložiti skračenje mandata Skupštini, U slučajevima raspuštanja imenuje se Odbor povjerenika. Ovim izmjenama se i po riječima podnosilaca rješava tkz. “podgorički slučaj”.
Nedavno usvojenim Izmjenama Zakona o registru prebivališta i boravišta riješen je “šavnički slučaj”.
Koji je sljedeći slučaj na redu?
Od 30. avgusta 2020. godine sve se zakonom zove. Neki od njih mogu poslužiti kao vrlo eksplicitan primjer studentima prava kako ne treba raditi. Da li se neko od poslanika parlamentarne većine stidi svojih poteza?
I što reći na kraju nego citirati mudre misli Alberta Ajnštajna: ”Samo su dvije stvari beskonačne svemir i ljudska glupost, samo što za svemir nijesam siguran“.
Jovanka Laličić, poslanica DPS-a u Skupštini Crne Gore
