Poslanici Kluba Demokratske Crne Gore predali su u skupštinsku proceduru Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o registrima prebivališta i boravišta. Jedan u nizu zakona istih kreatora koji su ponudili i izmjene Zakona o državnim službenicima i namještenicima, Zakona o radu i podržali neustavni Zakon o predsjedniku. Sve pravni biser do bisera kojim se dodatno urušava već dobrano načeti i narušeni pravni poredak Crne Gore.
Ovim Predlogom zakona se uređuje da “crnogorski državljanin može prijaviti prebivalište odnosno prijaviti promjenu prebivališta na osnovu priloženog dokaza o pravu svojine ili susvojine na stanu, kući ili drugom objektu za stanovanje, ako je adresa stana u vlasništvu drugog lica, uz prijavu se podnosi i ovjereni ugovor o zakupu sa stanodavcem”. Takođe se daje ovlašćenje nadležnom ministarstvu da u slučaju sumnje može od policije zatražiti terensku kontrolu tačnosti adrese. Takođe, zakonom se ovlašćuje ministarstvo da rješenjem odbije prijavu ako se utvrdi da to lice ne živi na prijavljenoj adresi na osnovu izvršene terenske kontrole.
Da li jedne ili više kontrola? Po kojim procedurama se sprovode terenske kontrole?
Vrlo problematična i rigidna rješenja sa aspekta poštovanja člana 39 Ustava Crne Gore, a koji se odnosi na poštovanje slobode kretanja i nastanjivanja i Zakona o upravnom postupku i poštovanju prava stranaka u postupku.
Postavlja se pitanje kako ti “pravni čistunci i sveznalci” ad hoc ulaze u proceduru izmjena ovog zakona koji je bio predmetom rada Podgrupe 2 Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu.
Podsjetiću ih, da ovaj Zakon zahtijeva temeljnu izmjenu počev od izmjene naziva zakona, predmeta zakona, jasno uređenje svih situacija iz dosadašnje prakse, ali kroz jedan inkluzivan proces – neophodan parlamentarni dijalog o reformi cjelokupnog izbornog zakonodavstva. Opravdano se postavlja i još jedno pitanje zbog čega se u ovom trenutku aktuelizuje priča o prebivalištu, koji su motivi i ciljevi. Je li da realizuju ono na čemu je Vlada pod pritiskom zastala?
I ovog puta je odgovor jasan. Iza svega stoje političke kalkulacije i frustracije.
Jasno da su izbori u Šavniku u kojem se demonstrira samovolja i bezakonje pojedinaca a pred kojim država pokazuje svu svoju nemoć, neposredni povod za hitno usvajanje ovog Predloga zakona na mala vrata “ruku na srce”, autorima predloženih rješenja nije strano da nude “pragmatična rješenja” prilagođena trenutnim političkim potrebama i interesima uže grupe ljudi.
Umjesto parcijalnih rješenja u ovim osjetljivim oblastima podsjećam pravne teoretičare iz redova Demokrata da prije nego se upuste u izmjene ovog zakona detaljno isčitaju odluke Evropskog suda u Strazburu, u odnosu na pravo glasa i njegovih ograničenja. Isključenje prava glasa bilo koje grupe ili kategorije građana treba uvijek biti u skladu sa načelima na kojima se zasnivaju odredbe člana 3 Protokola broj 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i razrađene prakse suda u Strazburu.
Sud u Strazburu podsjeća da ako država ima pravo da se prikladnim sredstvima uvjeri u lojalnost budućih predstavnika, ta dužnost vjernosti duguje se prema državi, a ne prema Vladi.
Očito da autorima zakona smetaju upravo oni koji pokazuju lojalnost prema državi, a ne prema Vladi. Upravo takvim njihovim pravnim vratolomijama žele doskočiti onima kojima je Crna Gora na srcu.
Jovanka Laličić, poslanica DPS-a u Skupštini Crne Gore
