Poslije neopravdanog odsustva iz javnosti i etničke čistke koju je sprovela u crnogorskom prosvjetnom resoru, u velikom stilu male projektantkinje “srpskog sveta”, vratila se ministarka Vesna Bratić da nevaspitano raščisti i sektor kulture.
U savezništvu sa rektorem Univerziteta Crne Gore, koji suptilno sprovodi politiku ruske meke moći u visokom obrazovanju kanalima SPC, zadaje gđa Bratić niske udarce građanskoj Crnoj Gori. Ruga joj se u lice. Nezakonito je smijenila direktorku Narodnoga muzeja. Zamijenila ju je kadrom koji se proslavio konzervatorskim radovima u hramovima Crne Gore i ne bi u tome ništa bilo sporno, da ova Vlada nije skrpljena u manastiru i da nije klerikalizovala crnogorsko društvo do mjere da je dovedeno na ivicu građanskih sukoba. Namjerava da ispuni zavjet crkve Srbije i izmjesti ikonu “Filermosa” odande đe joj je jedino umjesno mjesto, u Narodnom muzeju Crne Gore. Zavjetnica se prevarila, jer mi, zaista, branimo svetinje. Ne damo ih slugama “srpskog sveta”.
Uprkos saopštenju Udruženja filmskih producenata i reditelja Crne Gore, Bratićeva je razriješila direktora Filmskog centra. Imenom i prezimenom se ne uklapa u njen “srpski svet”. Naučila je Vesna Bratić da su to “lažni ljudi sa lažnom vjerom”, alal joj vjera na nauci. Njena vjera je pronevjera hrišćanstva i pravoslavlja u čijem je duhu “ljubi bližnjeg svog kao sebe sama”. Našla je nepoželjnome u “srpskom svetu” pristojnu zamjenu.
Pravo sa liste ultra-nacionalističke stranke Dveri Boška Obradovića, slećela je u Crnu Goru, nova direktorka, Aleksandra Božović. Skromnih kvalifikacija i referenci, novoimenovana direktorka Filmskog centra, prethodno je bila preplaćena savjetnica direktora Kulturnog centra Novoga Sada Andreja Fajgelja, poznatog po profašističkim stavovima. Opravdano vjerujemo, da je ministarku Bratić, prije svega fascinirala politička, a ne stručna biografija Aleksandre Božović. Dveri, čija kandidatkinja za poslanicu je bila novoimenovana direktorka Filmskog centra Crne Gore, tvrde da je Boka Kotorska dio Srbije, a pripadnici ove ultra-nacionalističke srpske partije upadali su na javne tribine, fizički se obračunavajući sa učesnicima i neistomišljenicima.
Sigurni smo da će ova, Vesni Bratić podobna poslenica, umješno inicirati pravljenje filmova sa temom doprinosa Dimitrija Ljotića antifašističkoj tradiciji. Jasno nam je, ministarka Bratić, za koju su Crnogorci proizvod etničkog inženjeringa, na visoke dvjeri uvodi u kulturu najniže ideologije, ljotićevštinu, na primjer, koje se, da bizarnost bude veća, grozi čak i jedan Vojislav Šešelj.
Da se poslužimo filmskim jezikom, ovo “beštijanje” ministarke Bratić možda djeluje kao “čudo neviđeno”, ali bi valjalo da zna da “nema malih bogova”, da ćemo njeno (ne)djelo proučavati kao “okupaciju u 26 slika” i da ćemo uskoro “živeti kao sav normalan svet”.
Ako pristanemo na ovo, pristali smo na poniženje. Ukoliko dopustimo da nam državu pretvore u dvjeri kroz koja će nekontrolisano ulaziti kleronacionalizam i fašistički odnos Boška Obradovića prema crnogorskoj naciji, taman isti kakav je ministarkin, bićemo akteri prodaje države, cijenu ćemo plaćati vjekovima. Ako prihvatimo ovo, odbacili smo Crnu Goru, građansku, evropsku.
Kulturna scena Crne Gore nije privatni posjed Vesne Bratić, stoga tražimo od Vlade Crne Gore i njenog predsjednika, da pod hitno razriješi juče imenovanu direktorku Filmskog centra, jer su se sad preigrali u nadmetanju ko će više uniziti crnogorski identitet, kulturu i umjetnost.
Komisija za prosvjetu, kulturu i medije Glavnog odbora DPS Crne Gore