Zapadni Balkan često se u istoriji nalazio između dvije struje, one koja je bila okrenuta zapadu – modernom, razvijenom i inovativnom društvu, i istoku, sa druge strane, koji je bio okrenut provjerenom šablonu strogih patriotskih običaja i religiji koja je iznad svega.
Razvojem zapadnih evropskih zemalja, jačanjem Evropske unije i svih njenih institucija, svaka zemlja na Balkanu poželjela je da bude dio razvijenog društva, i tako, za sebe i svoje građane, osigura bolji životni standard i izlazak iz okvira ,,brdovitog Balkana”.
Crna Gora je, upravo, primjer države koja se velikim i sigurnim koracima zaputila ka Evropskoj uniji. Zavrijedili smo pažnju spoljno-političkih partnera. Ostvarivali sjajne rezultate tokom pregovora. Otvorili nove mogućnosti za sve građane. Sve to je rezultiralo velikim brojem mladih iz Crne Gore koji su dobili priliku da se usavršavaju i pokažu na univerzitetima na Zapadu, mladima koji su prepoznatljivi i priznati u cijelom svijetu. A kada mladi napreduju i usavršavaju svoja znanja, napreduje i čitavo društvo.
Međutim, dugogodišnja tradicija trasiranja Crne Gore ka Evropi staje 30. avgusta. Vjerovali ili ne, na tom putu naša država je zaustavljena od istih onih ljudi koji su svoja znanja i vještine sticali upravo van granica Crne Gore. Postavlja se pitanje kako je moguće da neko ko se školovao na prestižnim univerzitetima i imao priliku da vidi kako svijet funkcioniše, dozvoljava da umjesto njega, odluke donosi crkva i da, umjesto da stvara budućnost, vraća se u srednji vijek? Da li je moguće da školovani mladi ljudi tako olako daju obećanja građanima, a i sami znaju da su njihove ideje nemoguća misija? Da li je, zaista, najvažnija vijest to što je delegacija Vlade otputovala u SAD? Je l’ nemamo dovoljno popova u državi ili im se ne vjeruje dovoljno, nego se jedan ministar finansija nalazi sa američkim arhiepiskopom i traži od njega blagoslov za čuveni Maršalov plan? Zar nije bilo važnije sastati se sa nekim državnikom nego sa sveštenstvom? U šta ste nam pretvorili državu?
Ne želimo da prihvatimo da se u sekularnoj državi Vlada formira u manastirima, da su sugestije popova jedine relevantne, da se za svaki nesporazum i nefunkcionisanje poziva Bog, dok popovi koriste kletve, ucjene i helikoptere. Ovakav period u razvoju čovječanstva nazivao se „mračnjaštvo“ – crkva i njen prosperitet su bili centar svega. Nadali smo se da ćemo to nazivati istorijom, ali Crna Gora to proživljava i danas.
Naši građani žele bolji životni standard, naši mladi žele da dobiju priliku da bez ograničenja šetaju ulicama evropskih metropola. Umjesto toga dobili smo srednjovjekovnu Vladu, čijim činjenjem dobijamo svakodnevno poskupljenje osnovnih životnih namirnica, obećanja bez pokrića, urušavanje svakog segmenta društva i ugleda Crne Gore. No, i političkim laicima je kristalno jasno, da ovoj Vladi više ni Bog ne može pomoći i da je njen kraj jako blizu. Nakon formalnog pada najgore Vlade u istoriji naše države, lako ćemo izabrati našu budućnost.
Biramo da budemo svjedoci napretka i prosperiteta naše države. Da je vratimo na evropski put – put koji joj pripada. Biramo budućnost, ne prošlost. Biramo svijet, ne srednji vijek!
Stefan Jokić, član Glavnog odbora DPS Crne Gore
