Dvadeset šesti rođendan partije obilježavamo kao pobjednici na predsjedničkim i lokalnim izborima. To čini ovu atmosferu dodatno pobjedničkom i dodatno optimističnom. Ovo je prilika da čestitam svim našim članovima, simpatizerima, biračima, svim našim podržavaocima na ovom izbornom ostvarenju, da izrazim zahvalnostim svima koji su na razne načine doprinijeli ovim vrijednim izbornim rezultatima.
Pobjede na predsjedničkim i lokalnim izborima označile su kraj jednog dugog izbornog ciklusa koji je potrajao gotovo osam mjeseci. Pored dobrih rezultata koje je donijelo, donijelo nam je i korisno iskustvo da bi trebalo ozbiljno razmisliti kako objediniti sve lokalne izbore u Crnoj Gori, da toliko dragocjene energije ne trošimo samo na te poslove. Jer, ima i mnogo drugih važnih političkih i državnih poslova, a koji nijesu manje važni za ono što je naša osnovna preokupacija – kvalitet života građana Crne Gore.
Ovi izbori su označili i završetak jednog mnogo dužeg, dvodecenijskog ciklusa političkog života Crne Gore. Mislim na vrijeme koje je proteklo između predsjedničkih izbora oktobra 1997. i predsjedničkih i lokalnih u aprilu i maju ove godine.
Te 97. godine Crna Gora se po prvi put u novijoj političkoj istoriji našla na jednoj velikoj raskrsnici. Sa te raskrsnice su vodila dva puta. Jedan je bio taj kojim smo mi pošli – put koji je sadržao mnogo novog i nepoznatog. Mnogi od nas nijesu bili sigurni da li će taj put nužno voditi kroz obnovu nezavisnosti države Crne Gore, a posebno nijesu mogli ni pretpostaviti koliko će taj put trajati do ostvarenja naših evropskih i evroatlantskih ciljeva i ambicija. Drugi put je bio utaban – to je bilo bespuće kojim je Crna Gora sa drugim balkanskim narodima uglavnom zaostajala za razvijenom Evropom. Na srecu te 97. godine donijeli smo dobru i pametnu odluku. Ali, dvadeset godina nakon toga je trajao permanentan napor naših političkih protivnika da delegitimišu takvu državno političku odluku Crne Gore. Bili su veoma uporni, vrlo često beskrupulozni napori da se poništi slobodna odluka garađana Crne Gore, da krene putem nezavisnosti i putem evropskog razvoja. Dugo bi trajalo podsjećanje na markantne momente destabilizovanja Crne Gore na putu evropskog razvoja. Sjetimo se 98. godine, šta je tada priređeno Podgorici, sjetimo se 99. godine i Sedmog bataljona Vojne policije pod okriljem sukoba sa NATO-om čiji je zadatak bio da disciplinuje Crnu Goru i vratio je u skute zamišljene velike Srbije. Sjetimo se događaja u prvim godinama novog vijeka i milenijuma i pokušaja ilegalnog prekrajanja Ustava tadašnje SRJ čiji je cilj bio da se Crna Gora učini samo jednom izbornom jedinicom Srbijom, sjetimo onoga što se događalo uoči 2006. godine kada su ulagani ozbiljni diplomatski, destruktivni napori da se Crnoj Gori onemogući pravo na slobodno izjašnjavanje o svom državnom statusu, a kada se to nije uspjelo da se onda obezbijedi dvostruko biračko pravo jednom broju građana Srbije koji su porijeklom iz Crne Gore, da bi se na taj način uticalo na poželjnu odluku na crnogorskom referendumu.
I tako dalje sve do 2016. godine kada smo imali završnu demonstraciju sile protiv Crne Gore, kada je ta destruktivna energija koja je svo ovo vrijeme stanovala u Crnoj Gori, potpomognuta iz jednog velikog međunarodnog centra čiji je cilj bio da spriječi crnogorsko punopravnmo članstvo u NATO.
Od tih izbora 2016. pa donedavno imali smo produženu destrukciju opozicije. Ona je imala dvije forme. Prva je bila kroz bojkot crnogorskih institucija, što je imalo za cilj da animira pažnju i podršku međunarodne zajednice da na taj način izvrši pritisak na crnogorsku vlast, da što prije raspišemo vanredne parlamentarne izbore. Odoljeli smo tom pritisku i u finalu imali smo njihovu najavu kako ćemo biti politički pregaženi na predsjedničkim i lokalnim izborima.
Ovi izbori su označili kraj dvadesetogodišnje teške političke borbe koju smo vodili da sačuvamo stabilnost, multietnički karakter Crne Gore, sačuvamo nezavisnost, pokrenemo proces evropskog razvoja Crne Gore i da dostignemo značajan cilj – članstvo u NATO i da se približimo drugom cilju – članstvu u EU.
Da su ovi izbori označili kraj takve političke borbe mogli bi naslutiti po mnogim simptomima, ne samo na osnovu odluke opozicije da se nakon završetka predsjedničkih i lokalnih izbora vrati u parlamet, što svakako zdušno pozdravljamo, ali istovremeno i podsjećamo da se moglo bez toga, da smo mogli Crnu Goru poštedjeti upitnih pogleda sa relevantnih međunarodnih adresa da li je zemlji članici NATO-a primjereno da radi u krnjem parlamentu.
Ali, ne samo na osnovu toga. Rekao bih da je i retorika opozicije nakon završetka lokalnih izbora izmijenjena u odnosu na onu retoriku koju smo slušali svih prethodnih dvadeset godina nakon svakih završenih izbora. Čini se da i opozicija shvata da je jedan ciklus političkog života Crne Gore, veoma dinamičan, veoma uzbudljiv, veoma rizičan, veoma naporan, završen i da je završen u korist Crne Gore. Danas nema više nikakve dileme da je crnogorska nezavisnost nepobitna činjenica i da je crnogorski put evropskog i evroatlantskog razvoja nepovratan put.
Zato večeras imamo razloga ne samo da proslavimo velike partijske pobjede, mnogo je značajnije da večeras imamo priliku da proslavimo velike državne pobjede. Jer, da jedna država i veća i moćnija od Crne Gore u dužem vremenskom periodu nego što je dvadeset godina, ostvari ovakve rezultate, od obnove nezavisnosti pa do članstva u NATO, do već odmaklog puta do članstva u EU, svakako da bi bila srećna i da bi se njeni ljudi osjećali zadovoljni. Zato i mi imamo razloga da budemo srećni, da se osjećamo zadovoljnim, jer mislim da smo napravili važan zaokret u ukupnom istorijskom trajanju Crne Gore i da ovo što sada radimo, čega smo akteri, nije ništa drugo nego povratak Crne Gore svojoj evropskoj kući. To je najviše što možemo da uradimo kao ova generacija, da pomognemo da se Balkan vrati sa svojih istorijskih bespuća, da završi svoja tragična lutanja koja su donosila samo pogibije i zaostajanja.
Naravno, državni posao se nikada ne završava. Jedan ciklus je završen drugi je već u toku. Naši prioriteti u tom budućem ciklusu su da održimo i ako je moguće pojačamo tempo ekonomskog rasta zemlje. Zahvaljujući dobrom tempu rasta kojeg smo je ostvarili od 2006. do danas, a posebno zahvaljujući tempu rasta tokom 2017. godine koji je bio 4,4 odsto, mi smo krenuli u brzo sustizanje evropskog kvaliteta života. Koliko će trajati naše sustizanje životnog standarda građana razvijene Evrope zavisi prevashodno od toga koji ćemo tempo ekonomskog rasta obezbijediti u našoj kući. Naše je uvjerenje da možemo da u kontinuitetu držimo ekonomski rast na stopi izmeđi 4 i 5 odsto, da imamo veoma izdašne resurse, sada već i ozbiljno umijeće upravljanja tim resursima i vjerujem da kombinacijom tih faktora razvoja možemo stvoriti uslove da Crna Gora znatno skarati vrijeme sustizanja evropskog kvaliteta života.
Drugi važan prioritet je razvoj institucija. Ukoliko želimo pouzdaniju vladavinu prava, dalji razvoj demokratije, dalje širenje slobode mišljenja, što nam je svakako cilj kao ljudima savremenog evropskog profila, i iznad svega, ako želimo onu vječnost Crne Gore o kojoj pjeva naša himna, onda temelj takve Crne Gore moraju biti razvijene institucije koje su jedini garant da će građani dobiti servis koji im pripada, ažurnu i kvalitetnu uslugu. Dakle, moramo nastaviti da paralelno radimo na ta dva kolosjeka – dinamičnog ekonomskog rasta i institucionalnog razvoja Crne Gore.
Kadri smo da odgovorimo i tom izazovu. On nije manje zahtjevan od prethodnih izazova, ali je manje rizičan. Ubijeđen sam da možemo odgovoriti izazovima i buduće etape razvoja i da nas neće pokolebati ni pomalo opskurne optužbe koje ovih dana stižu sa različitih adresa o navodnom antievropejstvu DPS, još manje će nas pokolebati tragikomične konsturkcije o priželjkivanom raskolu unutar DPS.
Demokratska partija socijalista je, zajedno sa koalicionim partnerima trasirala put evropskog razvoja naše zemlje u teškom vremenu kada su oni koji danas pokušavaju da nas kritikuju spočitavali da smo izdali nacionalne interese i neke svoje tradicionalne prijatelje i partnere.
Ne iznenađuju nas ni danas njihove optužbe, oni su uvijek spremni da svoju savijenu kičnu ponude katkad Beogradu, katkad Moskvi, katkad zapadnim adresama, kome god je nudili, ta kičma je beznadežno savijena. Toj kičmi nije ni problem da bude savijena jer se te glave još uvijek nijesu identifikovale sa Crnom Gorom i našim osjećajem nacionalnog dostojanstva. Zbog toga nas ne pogađaju njihove optužbe, nećemo osujetiti niti kritikovati njihovu politiku nuđenja na raznim meridijanima. Naprotiv, možda će i iz takve pozicije nešto novo naučiti, a mi ćemo kao i do sada nastaviti da sa izrazitim poštovanjem onoga što su naši nacionalni interesi, onoga što je duga državotvorna istorija Crne Gore i onoga u što mi vjerujemo – jednako dugovječna budućnost naše države i društva, nastavićemo da odgovorno kao i do sada slijedimo najvažnije državne i nacionane interese naše zemlje.
Jednako tako ovo je prilika da im kažemo – nema nikakvih raskola i svađa u DPS-u. Potpuno je pogrešno očekivanje ukoliko mislite da ćete na taj način naći bolju šansu na crnogorskoj političkoj sceni. U DPS se nijesmo okupili slučajno, okupili su nas ideje, sve dotle dok smo uspješni u slijedu tih ideja, u ostvarivanju ciljeva, sve dotle je i naše jedinstvo veoma čvrsto, baš kao i naša vjera da nijesmo kazali svoju posljednju riječ, nego da ćemo i u narednom period dostizati one ciljeve i interese koji i dalje stoje pred crnogorskim društvom.
Posebno i lično zahvalio bih, ne samo partijski odgovornom angažmanu u predsjedničkoj kampanji, nego na prijateljskom i emotivnom angažmanu koji sam prepoznao kod svakog od vas i brojne armije naših istomišljenika, da se zahvalim na izuzetnoj pobjedi koju smo ostvarili koja nam je dala krila da naša pobjeda na lokalnim izborima bude jednako tako ubjedljiva.
