Đukanović na završnoj konvenciji u Podgorici: Nećemo dozvoliti da nas zatvore u “srpski i ruski svet”, uvešćemo Crnu Goru u EU, dinamizirati ekonomski razvoj i unaprijediti kvalitet života svih naših građana

Poštovane građanke i građani Podgorice i Crne Gore,

Dame i gospodo,

Poštovani prijatelji,

Na kraju smo naše uspješne kampanje, pred još jednom velikom pobjedom na predsjedničkim izborima u neđelju 19. marta.
O tome najbolje svjedoči ova slika koju večeras šaljemo iz Podgorice, našeg glavnog grada – simbola savremene Crne Gore, njenog modernog razvoja i njenog evropskog puta.

Sudbina Podgorice slična je sudbini Crne Gore. Iako kroz istoriju rušena i osvajana, uvijek se dizala iz pepela s novom snagom i novom vizijom budućnosti. Nakon Drugog svjetskog rata, na ugarcima i ruševinama, vjerovatno najznamenitija generacija Crnogoraca u novijoj istoriji, generacija heroja, naših partizana i antifašista, uspjela je da sazida grad na novim temeljima, i da doprinese da se u jugoslovenskom okviru isprave neke istorijske nepravde.

Graditeljska formula je kredo i naše politike. Zato je Podgorica danas evropski grad. Primjer koji svjedoči da imamo i snage i znanja i odlučnosti da vodimo Crnu Goru do ostvarenja strateškog, evropskog cilja. Nastavićemo to još odlučnije nakon predsjedničkih izbora, na dobrom nasljeđu i viševjekovnoj tradiciji uzajamnog uvažavanja različitosti na ovom prostoru, koje povezuje zajednička pripadnost državi Crnoj Gori, koja danas jednako uvažava i vojvodu Marka Miljanova i Bećir-bega Osmanagića.

Poštovani građani,

Prije nekoliko godina niko nije mogao pretpostaviti da ćemo ovih dana ponovo voditi odlučujuću bitku za opstanak Crne Gore. Neću reći ništa novo ako kažem da je Crna Gora i svojom istorijom i svojom strukturom preodređena da bude multietničko i multivjersko društvo i građanska država. A baš te vrijednosti su u regionu u kojem živimo, oduvijek i danas predmet neznavenog nepovjerenja i nacionalističkog osporavanja. Vjerovali smo da ćemo taj problem prevazići obnovom nezavisnosti i preuzimanjem pune odgovornosti za budućnost svoje države. Pošli smo tim putem u susret i nakon 21. maja 2006, definišući jasnu evropsku viziju i pokazujući nepokolebljivu odlučnost da je ostvarimo. Nažalost, prije dvije i po godine, promjenom vlasti taj horizont evropskih vrijednosti neodgovorno i tendenciozno je zatvoren. Neznanjem ili svejedno služenjem tuđim interesima, svejedno. Time je Crna Gora vraćena na raskršće kroz koje je već uspješno i dosljedno prolazila i ’97, i ’99, i 2006, i 2017. godine. Zato danas branimo ne samo odabrani put u budućnost, nego i sam opstanak države, jer samo takva Crna Gora građanska, multietnička i evropska može trajati.

Naravno, na povampirenje retrogradnih nacionalističkih politika i velikodržavnih projekata u regionu, kao i na sunovrat državne politike Crne Gore koju oličava još koji dan aktuelna parlamentarna većina i njene dvije vlade, uticao je i dramatičan geopolitički zaplet. Niko nije mogao prognozirati da će se svijet u međuvremenu naći u takvom kolopletu antagoniziranja na globalnoj sceni, i da će se Evropa suočiti s najvećim ratnim sukobom poslije Drugog svjetskog rata na svom tlu, koji je izazvala jedna od najvećih nuklearnih sila, da će se svijet naći pred prijetnjom upotrebe niklearnog oružanja, da će pandemija COVID-19 paralisati život u cijelom svijetu praktično u jednom danu.
Prethodnih 30 mjeseci bilo je vrijeme moralnog, političkog, ekonomskog, finansijskog, bezbjednosnog, prosvjetnog sunovrata Crne Gore. Vrijeme revanšizma i raspirivanja mržnje, ne samo prema političkim prethodnicima na vlasti, nego, u vazdašnjem duhu te nepopravljivo antievropske politike i nacionalne i vjerske isključivosti i prema svima koji se od njih razlikuju.

Iza tobožnjih reformi samozvanih eksperata-apostola, ostao je urnisan zdravstveni sistem, upokojen Montenegro Airlines; otjerani turistički brendovi svjetskog glasa, rašćerani investitori, s namjerom da od turističke destinacije koja je bilježila galopirajući razvoj naprave provinciju po svojoj mjeri. Njihova neodgovorna populistička politika dovela je Crnu Goru na ivicu bankrota, i u poziciju da se zadužuje po najvišim kamatama u svojoj istoriji. Ugašene su mnoge kompanije, hiljade ljudi ostalo je bez posla. Vlada se umjesto reformi bavi nacionalizacijom već privatizovanih kompanija i akcionarskih društava, ne u cilju boljeg upravljanja i sticanja profita, već zbog planirane prodaje „poznatim kupcima“ iz bližeg okruženja.

To nije reforma – to je precizna strategija, osmišljena na adresama izvan Crne Gore: da se Crna Gora baci na koljena, da se dokaže njena nefunkcionalnost i ekonomska neodrživost. Da bi se sugerisala i nepotrebnost njenog opstanka kao nezavisne države.
Od društva multietničkog sklada, vratili smo se u mračnu krčmu balkansku, u kojoj se, bez riječi osude predstavnika ove nesrećne vlasti, jednako progone i Crnogorci i pripadnici manje brojnih naroda. Istovremeno, puna su im usta pomirenja, iako društvo doslovno puca po svim šavovima.

Bez imalo ličnog ili partijsko-političkog dostojanstva, svi kao rogovi u vreći, sa samo jednom rečenicom predstavljanja koja im je poveznica: mi smo protiv DPS. To im je zakletva i legitimacija, i danas.

Rekao sam to odmah nakon pada druge vlade i ponovio tokom kampanje – potonja je ura da neodgovorne političke varalice i obične vazale koji se lažno predstavljaju Vladom Crne Gore, koji sa izuzetkom Bošnjačke stranke svi zajedno nemaju parlamentarni cenzus, voljom građana sklonimo s tog odgovornog mjesta za koje su se očigledno emotivno vezali, kao i svako koga dopadne nezaslužena počast. Da se više ne igraju s državom i liječe komplekse sopstvene marginalnosti.

Vanredni parlamentarni izbori će biti 11. juna i Crna Gora će u drugu polovinu ove godine ući s politički legitimnom i odgovornom vladom, posvećenom reformama i nastavku puta Crne Gore ka evropskom cilju.

Zato nam trebaju dvije pobjede građanske i evropske Crne Gore. I na predsjedničkim, i na parlamentarnim izborima. Da obnovimo političku normalnost Crne Gore. Da konačno utihnu gluposti o velikoj i ubjedljivoj pobjedi 30. avgusta 2020, koja je, tobože, oslobodila kako kažu do tada utamničenu Crnu Goru. Vrijeme je da provedri jer su se baš tokom njihovog oslobađanja nad Crnom Gorom nadvili tamni oblaci revanšizma, mržnje, isključivosti, neznanja, sluganstva, plaćene i neplaćene izdaje. Da stavimo tačku na kompromitaciju i urušavanje ugleda Crne Gore u međunarodnoj zajednici. Na poniženje koje su nam priredile dvije najgore vlade u dugoj istoriji crnogorskog trajanja.
Apostolska koja je trajala trinaest mjeseci, trudeći se da zemlju lidera u EU integracijama vrati u srednjevjekovni mrak. I šarlatanska, samoreklamerska i vazalska, koja je trajala tri mjeseca, nakon čega u tehničkom mandatu evo već sedam mjeseci zlostavlja našu državu. To su rezultati njihove veličanstvene pobjede i trijumfalnog istorijskog oslobođenja.

Iz tog miljea u predsjedničkoj kampanji imamo četiri kandidata koji i dalje besramno ponavljaju istu priču: mi smo protiv DPS, protiv Mila. I ništa u Crnoj Gori prije 30. avgusta nije valjalo. Po njima, nije nam valjao ni sačuvani mir, ni učvršćeni međunacionalni, međuvjerski sklad, ni uspostavljena ekonomska samoodrživost, ni sačuvani životi i imovina tokom NATO bombardovanja, ni demokratski obnovljena nezavisnost, ni ulazak u NATO, ni više milijardi investicija, ni dolazak u predvorje EU – za njih su sve to tragični neuspjesi Crne Gore. Ne, gubitnici to su istorijska dostignuća savremene Crne Gore, ali i razumna opomena baš vama koji ste u svim tim iskušenjima bili obavezno suprotstavljeni nacionalnim interesima naše države.

Svjesni da su tokom ove dvije i po godine iznevjerili očekivanja i svoje biračke javnosti, danas tvrde da su imali otpor sa pozicije Predsjednika. Imali su, i imaće ga. Sve dok ne napuste vladu poslije parlamentarnih izbora, jer im je do interesa Crne Gore stalo koliko do lanjskoga snijega.

I danas se hrabre da će uspjeti na predsjedničkim izborima, da bi dovršili započeti posao. Ne kažu, a i ne moraju da je ono što žele da dovrše rušenje države. Neće. Mi im to nećemo dozvoliti. Nećemo im dozvoliti da šarenim lažama o Otvorenom Balkanu zatvore Crnu Goru u „srpski i u ruski svet“.

Crna Gora je odabrala svoj put, prešla teške dionice na njemu, do predvorja Evropske unije. Potrebno je provesti je i kroz završnu fazu emancipacije i evropeizacije društva. Znamo, ta završnica nije laka. Znamo i za onu narodnu: mrak je najgušći pred svitanje. To dokazuje i naša dvoipogodišnja agonija. Zato Crnoj Gori sada, dodatno trebaju odgovorni, ozbiljni, lojalni, kompetentni ljudi na njenom čelu, a ne avanturisti, umišljene veličine, kopije istorijskih lažnih spasilaca, poput Šćepana Maloga. Niti nevjerodostojni pokajnici, koji i kad se kaju, pa makar to bilo i najiskrenije, nesvjesno pokazuju da je cio njihov politički život bio pogrešan. A to ne može biti preporuka za vođenje zemlje u vremenu teških iskušenja.

Naš plan za narednih pet godina je jasan i realan.

Nastavićemo beskompromisno da branimo i afirmišemo građansku državu Crnu Goru. Nema ko drugi, osim građanske koalicije koju mi predvodimo, koja danas ponosno i hrabro čini državotvornu opoziciju, nema ko očuvati tu slavnu tradiciju iz vremena Petrovića i perioda socijalističke izgradnje, kao i nakon obnove nezavisnosti, sve do dolaska nove vlasti. Da ponovim i dodatno iznerviram nacionaliste:
Naša zemlja nema perspektivu osim kao građanska država i multietnička demokratija.

Drugi prioritet našeg djelovanja mora biti dinamiziranje ekonomskog razvoja i unaprjeđenje kvaliteta života svih naših građana. Do prije nepune tri godine imali smo ozbiljnu i efektivnu ekonomsku i razvojnu politiku. Rezime uspjeha ogledao se u tome da je od 2005. do 2019. godine Crna Gora uspjela da poveća BDP po stanovniku sa 33 na 50% evropskog prosjeka. Ima li važnijeg zadatka odgovorne vlasti bilo gdje na planeti? I ima li ubjedljivijeg pokazatelja njene uspješnosti? Prema Eurostatu u prvoj godini nakon promjene vlasti u Crnoj Gori došlo je do pada životnog standarda sa 50 na 48% evropskog prosjeka. To je učinak „oslobodioca“. Zahvaljujući politici uređenja poslovnog ambijenta tokom našeg vršenja vlasti Crna Gora je postala veoma privlačna investiciona destinacija. Brojni građani Crne Gore i renomirani strani investitori odlučili su se da vođeni našom ponudom poreskih i drugih olakšica ulože milijarde eura u našu zemlju. To je dovelo i do ozbiljnog rasta društvenog proizvoda, pada nezaposlenosti, pouzdanije socijalne stabilnosti. Izgrađeni su veoma vrijedni infrastrukturni, komunalni, energetski i turistički sistemi. Danas je sve to urušeno. Investitori odlaze, ljudi iz biznisa su uplašeni nepredvidivošću ekonomske politike Vlade.

Porezi i druge dažbine i biznis barijere postaju nepodnošljiva opterećenja privredi. Raste nezaposlenost. I dug, u koji ulazimo pod neodrživim uslovima jer jedino iz kredita možemo da servisiramo tekuću potrošnju. Investicione potrošnje, nažalost i nema. Ne postoje riječi kojima bi pristojan čovjek opisao ovakvu politiku Vlade. To i nije politika. Ovo je besramna kupovina još koje sedmice na vlasti, sa beskrupuloznom i neodgovornom logikom koja kaže: Mi se sigurno nećemo baviti posljedicama haosa koji smo stvorili.

Ali ozbiljna država će se morati veoma pomno da se pozabaviti krivično-pravnom odgovornošću ovih političkih prevaranata.

Mi ne želimo da dajemo lažnu nadu i lažna obećanja. Godine iskustva upravljanja državom naučile su nas da izvučemo pouke i ispravljamo svoje greške. Ja ih prihvatam kao dio svoje objektivne odgovornosti. No, ja sam ne samo spreman, nego i sposoban da ih otklonim, i to činim svakodnevno. I činiću kroz reforme naše politike koje ćemo nastaviti. Slabosti su neizbježan pratilac svakog čovjeka i svake politike. Ali ipak, slabost koja je kod nas tako odomaćena posljednjih godina, nikada nije bila svojstvena politici kojom smo mi upravljali Crnom Gorom. Mi ne trgujemo interesima Crne Gore, oni su za nas svetinja.

U slučaju Crne Gore pokazalo se da promjene same po sebi ne podrazumijevaju promjene nabolje. Pošto smo u decenijama vođenja države stvorili osnovne pretpostavke za njeno uspješno funkcionisanje, svojim znanjem i iskustvom nastavićemo da gradimo sistem održivog poboljšanja standarda ljudi. To nije populističko licitiranje visinom plate, što je sa ekonomskom politikom kakvu vodi ova trenutna većina, i enormnim zaduživanjem države, čista utopija. Umjesto toga mi ćemo obnovom sveobuhvatnih reformi u okviru naše evropske agende pokrenuti željenu dinamiku ekonomskog razvoja, obezbijediti kontinuirani rast ličnih primanja sa svakim korakom približavanja članstva u EU. Već sam kazao: Mi želimo članstvo Crne Gore u EU, želimo da budemo dio sistema evropskih vrijednosti, ali, najvažnija konsekvenca toga je mi želimo da građani Crne Gore danom ulaska u Evropsku uniju žive na nivou životnog standarda, dakle, da imaju prosječne plate i penzije kakve imaju i građani Evropske unije.

Najavio sam i hoću da ponovim: Kao predsjednik Crne Gore formiraću poseban savjet za ekonomske reforme, u koji će biti uključena cjelokupna pamet Crne Gore, od Univerziteta, preko poslovne zajednice do nevladinog sektora. Kao ekonomista i čovjek koji je dugo vodio Vladu, koji ima zavidno državničko iskustvo, znam da je suština svake dobre politike brži i održiv ekonomski razvoj. I da je razvijena ekonomija najvažniji dio temelja svake ozbiljne i prestižne države.

I treći stub u našoj politici je nedostajuća karika u ostvarivanju državne vizije Crne Gore – članstvo u Evropskoj uniji. Mi ne ostavljamo posao nezavršenim. Počeo sam proces pridruživanja Evropskoj uniji, i dovršiću ga tokom mog narednog mandata. Crna Gora će, siguran sam, kroz pet godina biti spremna za punopravno članstvo u Evropskoj uniji.

Za razliku od gotovo svih mojih konkurenata ja sam imao privilegiju da se dugo bavim državnim poslovima, tako da se za ponovni izbor ne preporučujem slatkorječivim predizbornim željama nego značajnim rezultatima koje je Crna Gora ostvarila proteklih decenija. Na njih sam već podsjetio.

A ko su moji konkurenti iz aktuelne većine koji svakodnevno pričaju o „ubjedljivoj“ i „veličanstvenoj“ pobjedi i „oslobođenju“ Crne Gore od ropstva do 30. avgusta 2020?

Crne Gore, koja se, kako znamo, nikada nije dala u lance vezati. Čiji je sinonim slobodarstvo. Koja je kao demokratska zajednica zavrijedila poziv za članstvo u NATO i lidersku poziciju u pregovorima sa EU.

I koja je u interpretaciji današnje parlamentarne većine dočekala da je oslobađaju politički lideri koji su cijeli svoj vijek proveli slijedeći najretrogradniji nacionalizam koji je ranih devedesetih u crno zavio i 150.000 domaćinstava na prostoru bivše Jugoslavije. Kakva bezočna obmana.

Ne želim na ovoj završnoj konvenciji bilo šta da kažem o njima. Mislim da su oni svojim ukupnim djelovanjem i nastupima u kampanji rekli o sebi sve, i da će to najbolje znati da ocijene birači.

Samo jedan od njih bio je povod da se često ovih dana pominje Gandi. Pa, ja citiram Gandija koji kaže: „Vaša uvjerenja postaju vaše misli, vaše misli postaju vaše riječi, vaše riječi postaju vaša djela…“ Vjerujem da sam svih ovih decenija u vrhu državne politike dokazao kako se riječi pretvaraju u djela.

Poštovane Podgoričanke i poštovani Podgoričani,

Nemojte dozvoliti da vas bilo ko iz pozicije građana glavnog grada jedne prosperitetne države vodi u status provincije „srpskog sveta“. Upravo vas u to guraju moji politički konkurenti. Jednom smo u ne manje teškom vremenu odbili da budemo dvadesetsedma izborna jedinica Srbije. Još odlučnije to moramo odbiti danas. Hoćemo li to uspjeti, u velikoj mjeri zavisi od vas. Vaš glas o tome odlučuje. Pozivam vas da o tome razmislite kada 19. marta izađete na birališta.

Poštovane građanke i poštovani građani Crne Gore,

Pred svima nama je odgovornost za budućnost naše države, za našu i budućnost naših porodica. Svi mi zajedno imamo odgovor na stanje u našem društvu. A kad govorimo o budućnosti, ona naravno pripada mladima. Borba za bolje sjutra podrazumijeva prodor mladih ljudi u sve sfere, u svim oblastima gdje se donose važne odluke. Imamo sjajan primjer uspjeha naših mladih ljudi u sportu. Iz ovako brojčano male države kao što je Crna Gora naši sportisti osvajaju evropske i svjetske vrhove. To su najbolji primjeri šta mogu mladi i sposobni, uz podršku iskusnih i takođe sposobnih. Vjerujem da nam samo takav pristup vođenju politike garantuje pravo na srećniju budućnost. Kao što sam siguran da imamo i snage i znanja i htjenja da gradimo takvu budućnost, oslanjajući se na osnovne vrijednosti crnogorskog društva – antifašizam, međunacionalni, međuetnički sklad i multikulturalnost i društvo socijalne pravde. Crna Gora svih – to je naša evropska budućnost.

Kao predsjednik Crne Gore učiniću sve da se na tim zdravim osnovama obezbijedi prosperitet države i društva, spajanjem različitosti s najvažnijim ciljem – boljim životom svakog građanina.

Nek nam je srećna pobjeda!

Nek je vječna Crna Gora!

Zakažite sastanak

Odaberite člana naše stranke sa kojim biste željeli da razgovarate i izaberite datume koji vam odgovaraju.

Naš tim će vas kontaktirati u najkraćem roku.

Postanite naš član