Ganuti povrijeđenošću Mitropolije crnogorsko-primorske, skrušeni nad njenom ugroženošću, puni smo poštovanja za njeno odricanje od premijera i apostolske vlade. Divimo se njihovoj brizi za poštovanje Ustava Crne Gore, a posebno njegovog načela o odvojenosti države i crkve. Kakvo užasno licemjerje.
Previše je da Crkva koja je blagosiljala ubice pred masovne zločine uči bilo koga poštovanju ljudskih prava i sloboda. Uostalom, ko je ono poručivao kako je Crna Gora stvorena u Brozovom Jajcu? Ko je umotvorio kako su Crnogorci komunistički nakot i Đilasova kopilad? Ko je nedavno pominjao Crnu Goru kao državu u kojoj su Srbi ugroženi više nego u Pavelićevoj NDH-a, a SPC diskriminisana više nego u Otomanskom carstvu? Ko je tvrdio da su Crnogorci za njega isto što i Šumadinci? Ko je koljača žena i djece u Crnoj Gori proglasio za sveca? Ko je pod Ostrogom okupljao parlamentarnu većinu i formirao Vladu? Ko je iz bolnice pisao testamente, tačnije pravio kadrovski raspored u novoj Vladi?
Sve divni, očigledni dokazi odvojenosti države i crkve. Zato, prestanite sa lažnim predstavljanjem i prenemaganjem. Sve dok ovako beskičmeno služite velikosrpskom nacionalizmu, dok negirate crnogorski narod i njegov identitet i dok ugrožavate državu Crnu Goru, ne očekujte poštovanje od bilo kojeg građanina koji drži do svog i dostojanstva svoje države. Prestanite da obmanjujete kako je predsjednik Crne Gore, protivno Ustavu, namjeravao da preuređuje unutrašnju organizaciju SPC. Predsjednika ne zanima ni ustrojstvo, ni spoljna politika te zajednice. Predsjednik se zalagao i dalje se zalaže da pravoslavni vjernici u Crnoj Gori dobiju ono što im po svakom pravu, istorijskom i kanonskom pripada. Da obnove crkvu kakvu su imali, a koja im je oduzeta sa političkim obrazloženjem – da je to logična posljedica odluke Velike narodne skupštine u Podgorici da se Crna Gora prisajedini Srbiji. Da ne trošimo riječi o legalitetu i legitimitetu Podgoričke skupštine – sve je već rečeno.
Nego, Crna Gora je na demokratskom referendumu 2006. godine, slobodnom voljom građana, obnovila svoju nezavisnost i stekla međunarodno priznanje. Šta ima sporno u očekivanju i zahtjevu da u tom promijenjenom državno-političkom kontekstu pravoslavni vjernici dobiju crkvu kakvu su imali? A da su je imali neoborivo svjedoče arhivi moskovske i vaseljenske patrijaršije i dobro su poznati zainteresovanoj javnosti. Šta bi to naudilo pravoslavlju nad kojim vi tobože bdijete? Ništa. Naudilo bi velikosrpskom nacionalizmu čiji ste vi najrevnosniji promoteri. I zato vas brine što Predsjednik želi da doprinese da Crna Gora obnovi još jedno svoje istorijski neupitno pravo.
I opravdano vas brine. Na putu ste da izgubite ono što su vaši ideološki oci oteli od Crne Gore prije jednog vijeka. Kako nas je tek obradovalo vaše podsjećanje da predsjednik Crne Gore treba da poštuje crnogorsku istoriju. No, po vama bi se reklo da je naša istorija prepuna primjera da su ljudi koji su upravljali Crnom Gorom klečali i ljubili ruke pred onima koji su nam državu otimali i koji su vrijeđali nacionalno i vjersko dostojanstvo njenih građana. U pravu ste – svaki čovjek ima pravo da vjeruje. Pa i u to da se snagom vjere liječi korona i pomjeraju planine. Problem je kada to govori čovjek koji bi zbog javne funkcije koju obavlja morao biti i svjetovni uzor građanima. Umjesto toga, u vremenu kada dnevno imamo i po desetine mrtvih, premijer praktikuje vjerske obrede koji su u direktnoj suprotnosti sa politikom suzbijanja pandemije. Sa politikom Vlade koju sam vodi. No, i to će vjerujemo još kratko. Blizu je dan u kojem će on i njegovi apostoli napustiti mjesta na kojim su se greškom i vašom podmetačinom Crnoj Gori obreli.
Demokratska partija socijalista Crne Gore
