Premijer Crne Gore danas je rekao sve o doživljaju jednakosti i ravnopravnosti građana, kada je poručio da epidemiološke mjere ne važe kada su u pitanju sveštenici i vjernici samo jedne religijske zajednice u Crnoj Gori, niti će oni snositi bilo kakvu odgovornost za slike koje smo gledali proteklog vikenda.
Zabrinjavajuće je to što su – dok premijer jasno potvrđuje kako privilegovani postoje – ugostitelji i hotelijeri ovih dana suočeni sa drakonskim kaznama, zbog znatno manjih prekršaja. Obeshrabruje i nejednakost vjernika – jer u Crnoj Gori niti žive samo vjernici koji pripadaju Srpskoj pravoslavnoj crkvi, niti samo pravoslavni vjernici. I zato, pitamo se kako se danas osjećaju, recimo, velikodostojnici Islamske zajednice, koji od prvog dana pandemije nastoje da svojim primjerom ukažu na važnost poštovanja mjera.
Zato je još apsurdnije da premijer jedne osione i bahate Vlade izigrava svetca i sa samo njemu dostižnih visina predstavnicima medija besjedi o zemaljskom i onozemaljskom životu. Jasno je i da premijer intimno vjeruje kako on, zapravo, nije rukovodilac izvršne vlasti, već nekakav sveštenik, misionar ili propovjednik i u toj funkciji tumači crkvene knjige i uživljava se u ulogu velikomučenika.
I to bi čak bilo u redu, jer bi to ostao samo Krivokapićev problem, da nije u pitanju neko ko predvodi Vladu sekularne, multikonfesionalne i građanske države. Zaista je patetična ta uloga u koju se Krivokapić uživio, dok se u isto vrijeme njegovi funkcioneri pijani bahate po crnogorskim putevima, ili dok njegovi eksperti maltretiraju novinare huliganskim metodama.
Ako će po bilo čemu biti zapamćena ova vlada, to će biti sirova bahatost koja je u rekordnom roku izašla na svjetlost dana.
Demokratska partija socijalista Crne Gore
