Otpor koji SPC pokazuje prema uvođenju ove vjerske zajednice u pravni sistem Crne Gore, kao i svoje pravo da se decenijama unazad redovo izjašnjava o pitanjima strateškog pravca državne politike i na njih utiče, Srpska crkva temelji na manipulativnim tvrdnjama da je ona starija od Crne Gore – što je besmislica, osim ako se ne poistovjećuje s crkvom kao univerzalnom religijskom institucijom – i da sledstveno tome ima pravo da uživa naddržavni autoritet?!
Svjedoci smo da se SPC decenijama unazad, u kontinuitetu, javno izjašnjavala po pitanjima karaktera i budućnosti države i da je aktivno pokušavala da ih prilagodi svojoj retrogradnoj ideologiji i srednjevjekovnim dogmama, baveći se više politikom nego religijom.
Od čelnika SPC mogli smo da čujemo da je: Crna Gora “srpska država”, da je crnogorska nacija – komunistička tvorevina, da je crnogorski jezik vještačka izmišljotina i antisrpska ujdurma, da samostalna CPC nikada u istoriji nije postojala, da su odluke legalno izabrane vlasti izdajničke itd. Zato je odbijanje SPC da pravno reguliše svoj status, kao i ignorisanje niza konzistentnih napora Vlade da se na zdravim osnovama nađe rješenje u vezi sa Zakonom o vjerskim zajednicama, posledica njihovog ignorisanja države Crne Gore i pogrešnog poimanja sopstvenog položaja u njoj.
Svi racionalni kompromisi koje je Vlada nudila, bili su ne samo izraz njenih namjera da djeluje odgovorno i pokaže maksimalnu fleksibilnost, nego i realno sagledavanje situacije i procjena manipulativnih kapaciteta SPC, njenih velikodostojnika, sveštenstva. Ali i saznanje o dokazanoj sklonosti SPC da u kritičnim trenucima istorije i sama posluži kao instrument za manipulaciju anticrnogorskoj, antievropskoj, antidržavnoj i retrogradnoj politici.
Poslednja u nizu takvih instrumentalizacija Crkve su njeni višemjesečni protesti, za koje je i sam Andrija Mandić rekao da ih je Demokratski front inicirao. Kao što se sami funkcioneri ove stranke, poslednjih dana, u nedostatku političkog digniteta, sakrivaju iza Crkve i međusobno javno hrabre da je SPC “svoj dio posla uradila” a da je na njima da ga dovrše.
Zato kad DPS tvrdi da će sasvim izvjesno pobijediti politiku SPC na predstojećim izborima, svima, sem osvjedočenim manipulatorima, je jasno da se to ne odnosi na konkretnu vjersku zajednicu, već na politiku čiji je instrument svjesno ili nesvjesno, postala: nacionalističku, velikosrpsku ideologiju koja je zbog svojih megalomanskih ciljeva već odnijela hiljade žrtava na ovim prostorima i nanijela najveću štetu srpskom narodu. Sasvim izvjesno ćemo i 30. avgusta tu nakaradnu politiku pobijediti, i to ne samo zato što je naša politička platforma superiornija, već i zato što je politika nacionalističke opozicije koja se sakrila iza Crkve, retrogradna, prevaziđena i negira sve vrijednosti savremene Evrope, savremene civilizacije, kojima se većinska Crna Gora davno privoljela.
Demokratska partija socijalista Crne Gore
