Na političkoj pijaci “srpskog sveta”, funkcioneri DF su najjeftinija roba, takozvani bofl. Cijena im je razumljivo niska, jer su dokazano nesposobni, neupotrebljivi i ničemu vični. Onoliko ruskih i srpskih para se sručilo u njihove džepove, medije su im pokupovali, zaposlili užu i širu rodbinu po srpskim državnim preduzećima, dali apanaže, kitili ordenjem, sabljama i – mućak.
Mandić se čak, nakon godinu i po raznih „žrtvovanja“, sa dna poslaničke liste vraća u parlament, da nekako podigne upotrebnu vrijednost i digne cijenu usluga svojim gazdama. Svi su se DF-ovci rastrčali. Danas se Knežević čak probio do nekog marginalnog beogradskog medija, u nadi da će se možda vrijeđanjem predsjednika svoje države, dodvoriti predsjedniku tuđe. Zna Knežević da će i on i njegov gazda morati da priznaju faktičko stanje, da je Kosovo nezavisna država, želio on to ili ne, ali nije zgoreg da se oglasi pa „ako ga se sjete za Dan bezbjednosti, neka ga se sjete“.
Zaista, jadno sluganstvo raznih kneževića, zogovića, radunovića… Prosto je neprijatno gledati kako se preporučuju tuđoj državi tako što pljuju svoju. Ali uzalud, nikome baš nijesu potrebni, i to je za njih tužna činjenica sa kojom će morati da se pomire. Po mogućstvu, uz malo više dostojanstva i malo manje samoponižavanja.
Demokratska partija socijalista Crne Gore
