Narativ MCP koji obiluje politikantskim kvalifikacijama i dnevno – političkim floskulama više priliči, saopštenju neke od nacionalističkih, velikosrpskih partija, nego vjerskoj zajednici koja ne propušta da naglasi svoju “miroljubivost” i “tolerantnost”. Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikako..
Dužina saopštenja je u obrnutoj srazmjeri sa argumentima koje MCP uzalud smišlja da bi opravdala zloupotrebu Svetog Vasilija u dnevno političke svrhe.
Kao i nebrojano puta do sada, MCP polazi od pogrešne teze koju temelji na svojim interesima i zabludama. Ali, ne i na činjenicama. Tvrdnja da je “Mitropolija stvorila državu” prosto je besmislena. To je umišljaj ili ljepše rečeno, “vjerovanje” na osnovu kojeg čelnici SPC proizvode niz netačnih i proizvoljnih zaključaka. Jedna od “zabluda” je da Crkva ima mandat da se miješa u ingerencije države, da je njeno pravo da odlučuje o pitanjima koja su isključivo u nadležnosti legalno izabranih državnih organa. Takvim pogrešnim shvatanjem svoje uloge MCP, pokušava na različite načine da spriječi državu da na demokratski način usvoji zakonsko rješenje koje će regulisati pitanje vjerskih zajednica, i urediti jednu važnu oblast za život naših građana. Zato je licemjerna zamjena teza da se država miješa u nadležnosti Crkve. Naprotiv, čelnici SPC, odnosno MCP već godinama, u svakoj situaciji u kojoj se odlučuje o vitalnim državnim pitanjima, izlaze na teren dnevne politike, pokušavajući da naruše stabilnost države i preuzmu ulogu, koja im ni po čemu ne pripada.
Posebno je neubjedljiv dio saopštenja u kojem MCP negira činjenicu da SPC koristi vjerske objekte kao „fabrike para”. Dok tako “zabrinuto” pričaju o siromaštvu, ne smeta im da i od najsiromašnijih vjernika uzimaju i posljednji cent. Kao da “vjerni narod” ne vidi brojne slučajeve neprimjerenog luksuznog života visokog sveštenstva SPC.
Pokušaj MCP da moštima Sv Vasilija Ostroškog mobiliše narod u cilju ometanja izglasavanja zakonskog rješenja je neprimjeren, necivilizacijski i manipulatorski. Ma šta čelnici MCP tvrdili, simbolika nošenja i šetanja moštiju, asocira na zloslutna vremena kada se nisu birala sredstva da se duh nacionalizma i bratoubilaštva pusti iz boce. Na sreću Crna Gora je sada stabilna, demokratska i pravno uređena država, u kojoj zakon važi za sve podjednako. Tu činjenicu treba da prihvate i čelnici MCP, i okrenu se vjerskim pitanjima a uređenje države ostave onima koje je narod birao da se tim poslom bave.
I na kraju šetanja moštiju u dnevno političke svrhe ima veze sa hrišćanskom tradicijom taman toliko koliko i ono opelo Amfilohija Radovića za upokojenje živih ljudi, odnosno članova srpske vlade, koje je držao 2013. godine u Beogradu. Ipak, tadašnji crkveni performans, nije otišao toliko daleko da mošti jednog sveca koristi kao rekvizit. Zato vjerujemo da će MCP odustati od banalizacije svoje uloge, imajući u vidu odlučnost države da na principu demokratskih načela, bez obzira na sve pritiske i opstrukcije, sprovodi svoju ulogu na korist svih građana Crne Gore.
Demokratska partija socijalista Crne Gore
