Novo izbjegavanje i odlaganje sjednice Vlade, bjekstvo je od odgovornosti i obaveza odlazećih ministara koje im proističu iz funkcije koju obavljaju.
Što kalkulantskim potezima pojedinih članova, što zauzetošću turističkim putovanjima drugih, tek Vlada Crne Gore ponovo dolazi u situaciju da se ne može sastaviti i okupiti. Na taj način i građani Crne Gore dovedeni su u situaciju da oni koji ih predstavljaju ne donose odluke od vitalne važnosti za njihove interese.
Protivno interesima Crne Gore ali i svim moralnim principima i ljudskoj empatiji sa žrtvama aktuelnog rata u Ukrajini, odlazeći ministri odbijaju da uvedu sankcije Rusiji. Time čine da se politika naše države ne usaglašava sa politikom naših međunarodnih partnera, već sa politikom Srbije, koja je neodrživa u postojećim okolnostima. Uzgred, naša država i dalje ostaje jedina članica NATO koja nije uvela sankcije Rusiji.
Podsjetimo da zauzetošću ministara Aleksandra Stijovića egzotičnim putovanjima, učešćem Zdravka Krivokapića i Jakova Milatovića na predizbornom skupu izborne liste „Berane sad“, Vlada se nije sastajala punih 14 dana tj. od 17. marta pa sve do 31. marta, dana kada je doduše bio odsutan i potpredsjednik Abazović kojem je važnija bila konferencija nevladine organizacije.
Svako dalje iznalaženje razloga za neodržavanje sjednice Vlade pa makar ona bila i u tehničkom mandatu, produbljuje ekonomsku, bezbjednosnu i svaku drugu krizu koju je aktuelna vlast proizvela. Crnoj Gori je što hitnije potrebna odgovorna vlada koja će je vratiti na kolesjek sa kojeg je skrenula nakon 30. avgusta 2020. godine.
Demokratska partija socijalista Crne Gore
