Na činjeničnu konstataciju da su premijer i predsjednik parlamenta ignorisali inicijativu aktiviste za ljudska prava Aleksandra Zekovića da se na godišnjicu prve žrtve COVID-19 proglasi Dan žalosti, koju je podržao predsjednik države i drugi subjekti, uključujući i sedamnaest lokalnih uprava, burno su, ničim izazvani, reagovali Demokrate. Saopštenjem u kojem ustvari nema ništa, i ima svašta. Maliciozni bi možda mogli reći da je to prirodni izraz njihovog programa.
Ali nije o tome riječ. Nego o faktu koji ne mogu poreći – da je propuštena prilika da se, ako ništa drugo, u skladu sa odnosom prema podjelama u njihovom sloganu, jednim tužnim povodom, uzdignemo makar na jedan dan iznad političke svakodnevice, u koju nas surovo vraća njihovo saopštenje.
Da su bar pročitali, vidjeli bi da u saopštenju DPS i stoji da je donošenje odluke o danu žalosti u ingerenciji Vlade. Bilo je iznenađujuće za širu javnost da se povodom navedene godišnjice ni njihova partija, ni njen lider kao predsjednik parlamenta, nijesu oglasili. Niti je bilo reakcije na inicijativu Zekovića. Samo da opet ne kažu da je to zbog toga što poštuju zakone države, koju, kao ni njihovi ključni koalicioni partneri s kojima čine trenutno većinu, nije željela ni partija iz koje su nastali.
Valjda niko ne može negirati ni činjenicu da u političkom životu Crne Gore danas po prvi put imamo kohabitaciju. I da bi svi morali voditi računa da u interesu države i njenih građana treba podsticati svaku priliku koja ide u prilog stvaranju pretpostavki da vlast u tim uslovima što efikasnije funkcioniše, u skladu sa proklamovanim evropskim ciljevima.
Šta reći za tvrdnju da je DPS, sa preko 40% podrške u društvu, sveden na ulogu marginalca, nego da je nepromišljena. A još je nepromišljenija da je političko lešinarenje odavanje pošte sugrađanima preminulim od COVID-19 u proteklih godinu dana. Jesu li, po Demokratama, lešinari oni koji odaju počast mrtvima? Da li je možda njihov lider Bečić politički lešinario dok je, ne poštujući mjere, bez maske, držao posmrtno slovo mitropolitu Amfilohiju, koji je takođe nažalost preminuo od korone? I on je među žrtvama te pošasti s kojom se danas suočava cio svijet, kojima je u najvećem dijelu Crne Gore i spuštanjem zastave na pola koplja odata pošta.
Sve drugo što je nadrobljeno u tom reagovanju Demokrata nije vrijedno ni pomena. Samo jedno moraju imati u vidu. Sa ovakvom osionošću i nevaspitanjem, prenebregavanjem činjenica, širenjem izmišljotina, neće još dugo moći da glume Evropljane.
Demokratska partija socijalista Crne Gore
