Opravdano nezadovoljstvo Cetinjana premijerovim odnosom prema Crnoj Gori i njenoj Prijestonici Cetinju, koje je danas zbog njega i njegovih saradnika okupirano više nego ikad u svojoj istoriji, za Zdravka Krivokapića je – igra.
Sa Cetinjem se niko nikad nije “igrao” pa neće ni gospodin Krivokapić pod punom zaštitom jakih policijskih snaga.
Premijer jedne države kome trebaju specijalci kad dolazi u Prijestonicu, nema pravo da optužuje građane da njima neko manipuliše. Prevario se Krivokapić, jer upravo su ti građani Cetinja svjedoci njegove “ljubavi” prema Cetinju i Crnoj Gori, za koju nikad nije glasao i koja danas ne bi postojala da se on pitao. Crnogorski građani su svjedoci da za najbliže saradnike bira vodeće ljude čuvenog Sedmog bataljona, a za savjetnike osobe koje poslije izbora u Nikšiću izjavljuju “krstiće se i ko neće”.
Četiri mjeseca je bilo dovoljno premijeru i njegovoj Vladi da unizi Crnu Goru do mjere da mu Palma iz Jagodine bude sagovornik oko pitanja imenovanja ambasadora, da se otkriju tajni podaci države NATO članice, da otkaže učešće na EXPO-u, da napravi “šou od diplomatije”, podnese šamar Venecijanske komisije zbog seta zakona… Premijeru čija Vlada nije u stanju četiri mjeseca da donese program rada, pripremi budžet i obezbijedi podršku za njegovo usvajanje, nije preostalo ništa nego da se krije iza kordona policije od ponosnih crnogorskih građana.
Krivokapić koji tvrdi da je Crna Gora uništena, hvali se projektima koji su realizovani u prethodnom periodu, dok njegovi ministri javno priznaju da su projekti poput istraživanja ugljovodonika najbolji mogući. Međutim, jasno je da čovjek koji ne poštuje mjere Vlade na čijem je čelu i ne može da poštuje državu u kojoj živi. Premijer kojeg ne poštuju oni koji su glasali za njega ne može biti poštovan ni od većine građana Crne Gore.
Da je poštuje, odnosno da ga poštuju danas bi se na Cetinju poklonio okupljenim građanima jer su oni uvijek bili i biće temelj vječne Crne Gore.
Demokratska partija socijalista Crne Gore
