Da li treba da nas brine tišina koja se naselila u prostor Crne Gore? Postali smo rezistentni na svakodnevne salve mržnje izrečene prema drugom i drugačijem. Ni glasa pred bujicom koja prijeti da razori multinacionalni sklad.
Čuli smo riječi izgovorene 11. jula 1995. godine kako je “došlo vrijeme da se Turcima osvetimo na ovom prostoru”. Dobro nam je poznat epilog tih i takvih riječi kojim je upućen poziv za genocid u Srebrenici.
Danas se u Crnoj Gori onima koji bi trebalo da pozivaju na mir i njegovanje dobrosusjedskih odnosa priviđaju Turci, kojim bi trebalo odsijecati glave.
Skoro da sam bio ubijeđen da smo na pragu ulaska u Evropsku uniju, dok nas nijesu probudili i saopštili da zivimo u Osmanskom carstvu. Ili smo zaratili sa Turskom, a da to još ne znamo?
Božiji ljudi bi trebalo da znaju da smo svi od jednog Tvorca nastali i da ćemo se njemu i vratiti. Kako ćemo taj ispit proći, zavisi itekako od onoga što radimo na ovom prolaznom svijetu. Ili možda ne vjerujemo da uopšte postoji?
Abaz Dizdarević, potpredsjednik DPS-a i poslanik u Skupštini Crne Gore