Priznanje nezavisnog poslanika Neđeljka Rudovića da je lično uključen u kreiranje medijskih nastupa odbjeglog tajkuna Duška Kneževića, pokazuje kako opozicija u Crnoj Gori ne bira sredstva zarad lične finansijske i političke koristi. Za njega je rad za lice sa potjernice, koje se sumnjiči da je državu Crnu Goru i njene građane oštetilo za desetine miliona eura „doprinos ozdravljenju crnogorskog društva“. Rudović je samo jedan u nizu opozicionih lidera koji su se svrstali uz Kneževića, a pritom im ne smeta što je njegovo poslovanje u fokusu istražnih organa i u Crnoj Gori, i u inostranstvu.
Ko je taj njihov junak? Čovjek za kojim je zbog malverzacija u Crnoj Gori raspisana nacionalna potjernica, a pitanje je dana kada će biti i međunarodna. Lice osumnjičeno u Srbiji za pripadnost stečajnoj mafiji, u Rusiji zbog pranja para, a na Kipru zbog milionskog dolarskog duga klijentima. On je postao politički uzor opoziciji, zbog njega se organizuju protesti, a pojedinci kao Rudović rade mu PR. Za pare, naravno, a ne zbog brige za „ozdravljenje crnogorskog društva“, ne zbog toga što su im “ciljevi u ovom trenutku istovjetni“. Kolega Rudović izgleda pod nezavisnošću podrazumijeva sopstveno izuzeće od zakona, pa tako unaprijed presuđuje da nije ni u kakvom konfliktu interesa. Ako ništa drugo, da li će mu to možda škoditi kao koordinatoru za oblast medija u okviru Odbora za dalju reformu izbornog i drugog zakonodavstva.
Poslanik Rudović kao bivši „nezavisni“ novinar, i sada kao „nezavisni“ poslanik, koji ne krije ugovorni i ideološki odnos sa Kneževićem, do kraja personifikuje političku i društvenu matricu nus produkata tranzicije, oličenu u ovom odbjeglom tajkunu.
Danijel Živković, poslanik Demokratske partije socijalista u Skupštini Crne Gore
