Berane ima dijasporu koja nije zaboravila svoj kraj i mlade koji još vjeruju da vrijedi ostati ovdje. Vrijeme je da ih spojimo, ne manifestacijom, već vizijom, dijalogom i zajedničkim prostorom za stvaranje.
Međutim, taj potencijal neće biti ostvaren ako nastavimo da zanemarujemo ključni resurs – mlade ljude. Program manifestacije ove godine je ostao površan, bez prostora u kojem bi mladi mogli da iznesu svoje ideje, pokrenu dijalog sa dijasporom i osjete da su dio šire slike. Umjesto toga, ostaju u pasivnoj ulozi, bez prilike da ih neko sasluša ili poveže. Upravo u toj međusobnoj razmjeni leži prilika za zajednički rast. Zar nije prirodno da mladi iz Berana razgovaraju sa svojim sugrađanima koji danas stvaraju uspjehe širom svijeta?
Mladi raslužuju panele, mentorske programe i digitalne platforme putem kojih bi se povezali sa ljudima iz dijaspore, onima koji mogu biti njihovi uzori, saradnici i podrška. Berane može biti primjer sredine koja dijasporu ne doživljava samo kroz emociju i tradiciju, već je pretvara u prostor zajedničkog stvaranja, učenja i povratka.
Ono što „Danima dijaspore“ nedostaje nije dobra volja – već vizija – vizija u kojoj su svi uključeni, a posebno mladi. Bez njih, svaka priča o budućnosti ostaje samo lijepa i neostvarena želja. Berane mora biti grad kojem se vraća, ali i grad u kojem se ostaje. Ako povežemo znanje i iskustvo onih koji su otišli sa energijom i vjerom onih koji ostaju, tada „Dani dijaspore“ prestaju biti samo manifestacija. Tada postaju temelj jedne drugačije, zajedničke budućnosti.
Rosa Boričić , odbornica DPS-a u SO Berane
