Demokratska partija socijalista i njeni koalicioni partneri su već najavili da prijedlog Zakona o izboru poslanika i odbornika, kao i set medijskih zakona treba da posluže za obnavljanje dijaloga vlasti i opozicije. Vlast je ta koja je sve vrijeme insistirala na dijalogu i prihvatala sugestije svih aktera u okviru Odbora za izborno zakonodavstvo. Pa ipak, opozicija u Crnoj Gori je inferiorno pobjegla od dogovora, dok vladajuća koalicija svoju ruku drži i dalje pruženom za dogovor o izbornim zakonima.
Razumljivo je da je veoma teško za opoziciju da objasni i domaćoj javnosti i međunarodnoj zajednici zašto ne pristaju na dogovor o izbornim zakonima sa vladajućom koalicijom kada je vlast spremna na dijalog i prihvatanje svih pravno utemeljenih prijedloga aktera u procesu. Ono sa čime nećemo praviti kompromis jesu državni interesi, poput implementacije Zakona o slobodi vjeroispovijesti, u kojem je opozicija našla alibi za bijeg od glasanja za izborne zakone sa partijama vlasti, što bi vodilo padu njihovog političkog rejtinga.
Gospodin Rudović je odavno poznat kao čovjek kojem lični interes diktira politički stav, zato ne čude maliciozni komentari i ruganje građanima govoreći da su izborni zakoni donijeti na brzinu, a cjelokupna javnost je godinu dana kontinuirano obavještavana o radu Odbora za izborno zakonodavstvo, koji je sve to vrijeme pripremao zakonska rješenja. Treba razumjeti pokušaj gospodina Rudovića, da neprincipijelnim stavom, pokuša animirati neku od opozicionih političkih skupina, ne bi li mu eventualnim angažmanom produžili politički vijek, jer sam za tako nešto nije sposoban. U toj namjeri je spreman pogaziti sva svoja prethodna načela i o sistemu i identitetu, što god je na dnevnom redu.
Mihailo Anđušić, poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore
